Članak iz časopisa Grlica, štampanog na Cetinju 1891. godine.
Gajenje loze u Crmnici.
Da se donekle odužimo uspomeni pokojnog Mitra Plamenca, priopćujemo ovaj članak onako, kako ga je pokojnik napisao, kad sam ga jednom zgodom prijatelјski zamolio, da bi mi za moju etnografiju dao nekoliko podataka o crmničkom vinogradarstvu. Pokojni Mitar kao što je bio u opšte u životu ozbilјan, odazvao se je i ovoj mojoj molbi ozbilјno, tako da je u mjesto nekoliko podataka izašao cijeli članak, koji sam najprije mislio dodati mojoj knjizi kao zasebni prilog, a sada zbog svoje zanimlјivosti i suvremenog značaja za Crnu Goru nalazim da mu je najprikladnije mjesto u crnogorskoj Grlici.
Pavle A. Rovinski.
I. Loze sade u Crmnici u mjesecu martu i aprilu. Prije 10—15 godina sadili su loze duboko, misleći da je bolјe, a sad su se uvjerili da je lozu bolje saditi ne dublje od pola metra, jer loza slabije rađa kad se odveć duboko usadi. Prije 10—15 godina birali su za sađenje jake i debele brdune t. j. sa mladih loza, a u posljednje vrijeme, odustalo se od toga i sad se biraju brduni sa starijih krga i to brduni — mladike — od jedne godine sa čestijema članovima. Ove potonje nalaze da bolje rađaju nego prve. — U Crmnici dva su načina obrađivanja loze:
1. Redovi, t. j. loze koje se sade samo po jedan red iznad međe, a dolac, dolina, sije se žitom (kukuruzom) ili pšenicom, i to na izmjenice jednu godinu žito a drugu pšenica. 2. Vinogradi, đe se čitavi komad zemlje duboko — oko metra — iskopa pak se loze sade na redove. Redovi su u pravoj liniji i daleko jedan od drugoga po metar, a loze u svakom redu na po lakat rastojanja jedna od druge. Malo u kome selu ima vinograda osim u Godinje i Boljeviće — najviše je loze u Crmnici na redovima, povrh međa, i na ovim posljednjim pri sađenju ostavljaju se loze na po lakat rastojanja jedna od druge.
II. Do prije tri-četiri godine, loze su počinjali rezati na Tripun-dan (1. februara), a sad se počinju rezati svršetkom septembra pa dalje cijele zime do proljeća, samo po lijepom vremenu. Uvjerili su se da je bolje rezati loze jesenju i zimom nego u proljeće, jer loza ljepše zeba i jače su joj mladike. — Rezanje se vrši na ovaj način: Loza pošto se usadi, podreže se na visinu — najviše — jednog pedlja, iduće godine ona se ne reže, tek druge godine pošto je loza usađena, počinje se rezati. Odrežu se sve mladike do samog čokota, koji se u Crmnici zove krga, samo jedna mladika ostavi se na dužinu od 1 do 2 oka — ovo se zove glava. Iduće godine ostavi se za glavu najniža mladika ka krgi, tako se produžava i dalje svake godine, te se na taj način čokot, krga, podržava gotovo na jednoj visini.
Pošto loza ojača, onda se pri rezanju ostavlja za glavu u vinogradima po 2 a u redovima po 3 oka, sa po jednim očkom pri krzi koji se zove krmelj. Ovaj se slabo vidi, te rijetko i izbaci mladiku, a kad je i izbači, slabo se na njoj rodi. Ona dva oka u vinograde, a tri u redove, koji su ostavljeni na glavi, izbaca svako po mladiku, osim toga na stabar krge izađe od dolje pa do gore, po đekad više mladika i to zavisi od snage same loze: ako je loza jaka, izađe po viši broj, ako li slabija, nema novijih mladika, osim samo iz ona 2 odnosno 3 oka sa glave.
Jedna od mladika iz krge, koja ne smije biti ni blizu zemlje niti blizu glave, već na sredini krge, ostavlja se za brdun, na kom se u vinogradima ostavlja 4—5, a u redovima 6—7 oka. — Brdun se ne smije ostaviti blizu glave, jer može ponijeti svu snagu loze u sebi, tako da na glavi nikako i ne zene. On se ne ostavlja ni blizu zemlje — nisko — jer na njemu se slabo ili gotovo ništa ne rodi. Ko hoće da su mu loze jake, snažne, taj ne ostavlja nikako brdune, već samo glavu i onda je loza jača a vino bolje. Mladike iz glave mogu izbaciti po jedan, dva ili tri grozda grožđa. Na brdun rodi se dosta, — pođekad izbaci od 15 do 20 grozdova, a obično 7—8 grozdova. Grožđe prije zrene na mladikama iz glave i slađe je nego li sa brduna, za to je i vino bolje sa loza, na kojima se ne ostavljaju brduni.
III. Loze se okopavaju dva puta: prvom prije nego počnu zebati, a drugom ispred cvjetanja — ćetavanja. — Prvo se zove kopati vinograd, a drugo prašiti. Kad se kopa vinograd onda se motikama izgreba zemlja od korijena loza te se poteže na prostor između redova, tako da izgleda poslije kopanja, kao da se cio vinograd iz paralelnih bregova sastoji, između redova su bregovi, a linijom loza udubine. Pošto se vinograd iskopa i loze izbiju mladike, onda se svakoj, koja ima grožđa, stavi pritka, ostroga, i podignu se mladike uz pritku i svežu oko nje likom. Liko, kojim se mladike vežuju, mora doći iznad grozdića. Do natrag tri-četiri godine, pri veživanju mladika uz pritku, koje se u Crmnici zove i podizanje, odkidali su sve mladike, koje nijesu imale grožđa ili koje nijesu služile za iduću godinu za glavu ili za brdun. Osim toga odkidali su sve one mladičice, koje izbijaju iza lišća na jednoj mladici i koje se zovu zagranci. Sad se to ne čini, samo se odreže prilikom rezanja pri samoj krgi ostavljeni brdun, ako ne bude izbačio grožđa. — Pošto se loze vežu, podignu, onda se vinograd praši t. j. oni bregovi učinjeni pri kopanju naravne se.
Pričanje (stavljanje pritaka), podizanje i prašenje treba svršiti prije cvjetanja, onda se taj posao odloži do ocvjetanja, ili kako se u Crmnici kaže, dok se grožđe ogruva. — U vrijeme cvijeta ne smije se ništa oko loze raditi.
U redovima loze se okopaju prije nego što zenu, t. j. raskopa se capicom sve ono oko loze što nije moglo ralo dovatiti i svakoj se lozi usadi pritka. — Ostavljeni brdun svaže se uz pritku vrzmicom (tankijem vrbovijem prutićem) ili likom, ali tako da se obavije oko nje (pritke), a ne smije se ostaviti u onom pravcu, u kom je rasao jer ne bi izbacio mladike iz svakog oka, već samo iz jednog najviše iz dva pri vrh njega. Kad se pak obavije oko pritke i nakloni na protivnu stranu od krge, onda izbaci iz svakog oka no jednu mladiku i na onijema koje su bliže krge izbaci više grožđa. Pošto loze zenu i ukažu grožđe, onda se nove mladike podižu i vežu likom uz pritku, kao i u vinogradu, ali kao i onamo prije cvjetanja. —
Ko ima slobodna vremena od drugih radova, taj u mjesecu junu, poslije cvjetanja loze, savije vrhove novih mladika jedne sa drugijema u gužbe. Ovo se čini s toga da se obustavi rastenje mladika, a snaga da ide u krgu i grožđe. Ovaj posao nazivaju zavrćati loze. Loze se ne smiju zavrćati u Julu, jer su velike vrućine pa bi se osušile — oparile — sve one mladike i lišće, koje se pri zavrćanju izlože suncu i koje su do onda bile u ladu, tako isto bi se oparilo i grožđe.
Ko hoće da mu je bolje vino, ma bilo i manje, taj na 8—10 dana prije kidanja (berbe) očupa sve listove od loze oko grozdova, tako da grožđe bude izloženo cio dan sunčanim zracima. Loze se ne tope (polivaju.)
IV. Kad loza jedna ugine ili ne rađa, te se zaželi zamijeniti drugom, onda se njena susjedka pri rezanju ostavi sa dva ili tri brduna iz glave, pak se prije nego što počne zebati iskopa trap — rupa — jama duboka toliko, na koliko je duboko usađena loza ostavljena za raslade, za tijem se izvade one koje su slabe i koje se žele zamijeniti, a ona koja je ostavljena sa dva brduna ili sa tri položi se sva u trap, jamu, pa se onda nakopa — napuni trap, jama, sa zemljom, a ona dva ili tri ostavljena brduna razrede se tako da jedan dođe na mjesto svoje majke, a drugi jedan ili dva na mjesto njene jedne ili dvije susjedke i onda se odrežu na visinu, koja se obično daje mladijema lozama, najviše od jednog pedlja. Ovakve se loze zovu rasladi ili pogrebenice. Ope rađaju odma prve godine i režu se odma iduće godine, ali im se brduni ne ostavljaju za neko vrijeme, 4—5 god., dok ne odeblja krga. — Loze koje uginu, obično se zamjenjuju rasladima, kao i one što su jake ali slabo rađaju. Ove druge mogu se zamijeniti i sa prevrćanjem, navrćanjem, (kalamljenjem) i to se čini kao i sa drugijema voćkama — na cijepanje, u proljeće prije zebanja.
V. Kao što je kolebljivo vrijeme za zebanje loze tako je isto i za sazrijevanje grožđa i to zavisi od ranog ili poznog proljeća. Kad je ranije proljeće, može se viđeti zrelog grožđa odma po Ilijnu-dne, 20 jula, inače poznije. Od ranog ili poznog proljeća t. j. od ranijeg ili poznijeg zebanja zavisi i berba, koja se u Crmnici zove kidanje. Ako je loza zenula ranijem proljećem i ljeto bilo sušno, onda se kidanje počinje odma poslije Velike Gospođe, 15 Avgusta; kad pak loza zene poznije i ljeto bude više vlažno nego suvo, onda se kidanje izmakne do svršetka Avgusta ili prvijeh dana Septembra.
Obično se seljani dogovaraju kad će početi i gotovo u jednom selu počne se jednog ugovorenog dana kidanje. Počem svak ima svog grožđa, to svak kida svoje. U koga je mala zadruga, taj plaća nadničare, kao i za drugu rabotu, obično se plaća nadnica od 40—50 novčića i hrana. — Ko može sam svršit kidanje, taj nerado plaća nadničare, jer pri kidanju ko želi imati dobro vino, treba sortirati grožđe crno, zdravo i dobro zrelo grožđe odvaja se na stranu, te od takvog dobije se dobro, gusto vino. Grožđe koje nije crno, odvaja se opet zasebno, od njega se dobije vino manje crno i po kakvoći niže od crnog a niže i po cijeni. Ko hoće da ima bijelog vina, taj odvaja bijelo grožđe na stranu. Grožđe pak koje nije zdravo, već počelo gnjeti, ili ono koje nije zdrelo, odvaja se na stranu — od takvoga se vino ne čini već se sve unotrebi za rakiju. Rakija može biti dobra i od zelenog grožđa.
U Crmnici nema niko običaja da proda grožđe za vino već svaki gradi vino kod kuće, pa poslije prodaje. Taj običaj postoji samo u Krajinu, Zetu i Podgoricu i tamo se plaća obično sto (100) oka grožđa po sto groša i najviše 120 do 130 groša.
U Crmnici nose te prodaju po malo grožđa na pazar za jelo i obično mu je cijena po 1—1 1/2 groš oka.
Kad se grožđe kida, običaj je svakoga nuditi ko prođe pokraj vinograda ili zgrade, da jede grožđa, kao što je običaj zvati poznanike da dođu i ponesu kod kuće grožđa za jelo i to one koji nemaju svojih loza, kao na primjer što nemaju Virani, te kad počnu Boljevići kidati u vinograde, koji su blizu Vira, vazda pošlju te Virani doću da jedu i ponesu kod kuće za |elo.
Za kidanje imaju osobiti mali kosjerići, koji se zovu kušelj, s njima se grožđe bere. Obično dvoje čeljadi beru i smještaju ubrano u kotar, košar, koji ima dvije petlje, dva uva, koji služe da se kotar, ili kako ga u Crmnici zovu kidač, lako može prenositi od loze do loze. Pošto se kidač napuni, onda se presipa u više kotare, koji se tovare na konjče i ćeraju kući.
VI. Pošto se grožđe donese ili doćera kod kuće, onda se sasipa u jedan sud drveni, koji se zove badanj, u kom se može smjestiti 3—400 pa do 7—800 oka grožđa; pošto se badanj napuni, onda se ostavi nedirnuto 4—5 dana. Za ova 4—5 dana vadi se iz badnja slatko vino za piće, koje se zove samotok, a od njega se gradi prevareno vino, kad se uzme izvjesna količina samotoka. Samotok treba variti i pjeniti sve dok se ne ispare dvije trećine, a kad dođe na jednu trećinu žitkosti, onda se skine s vatre, ostavi da se oladi, pak se onda razlije u sude i rani. — Ovo se zove prevareno vino, koje može trajati i bez podruma po više godina i vazda ostane slatko. Prevareno vino pravi se samo za domaću upotrebu, kao za krsno ime (slavu) ili za prijatelja koga se želi osobito častiti — za prodavanje niko ga ne gradi.
Pošto je grožđe odstojalo 4—5 dana u badnju, onda s /meči. Mečenje se radi nogama i to ovako: prinese se jedna ili nekolike prazne bačve pri badnju. Čovjek koji hoće da meči, pošto je dobro oprao noge, penje se na badanj, počne gaziti grožđe dok se učini lokva od vina, onda stavi kotar pod nogom, dnom na niže a grlom na više, pa onda kakvim sudom izlije sve vino stočeno u kotar, u bačve stavljene uz badanj. Pošto iscijedi sve i prebači u bačve, onda makne kotar, a produži dalje gaziti dok se opet napravi nova lokva, za tijem ponovo uzima kotar i izlije opet sve u bačve i tako produžava dok ne izlije sve vino i dok ne ostane goli trop. (Badanj je širok tako da se može umečiti pun grožđa a da se ne tone ili da čovjek koji meči, ne gazi dublje koljena.) Pošto se vidi da je spršćeno svako zrno grožđa, onda čovjek izađe iz badnja te ponovo prebači vino iz bačava u badanj vrh tropa. Sok od grožđa kad se meči, zove se mast, mastika. Pošto se sva mast, mastika saspe u badanj vrh tropa, odma počne vrenje i trop se podigne nad žitkošću. Da se trop ovako ostavi, on bi se pokvario, pomanatio (popljesnivio), te bi i vino oštetio; da toga ne bude, treba svaki dan pritiskivati trop po tri puta. Za to ima jedno rogljato drvo, koje se zove rozga, kojom treba pažljivo pritiskivati trop tako, da ne ostane ni jedne plase, komada, koji ne bi bio razabran i udavljen pod mast sa rozgom. Dok traje vrenje treba svaki dan pritiskivati trop po tri puta. Vrenje traje obično 7—8 dana. Kad prestane vrenje, onda se vino izbistri i trop počne padati ispod vina, onda treba vino pretačati t. j. vaditi iz badnja i sipati u bačve, u kojima će se vino držati. Badanj ima pri dnu čap (rupu), na koji se vino toči dok se ne izvadi sve što se ima točiti i spremiti u bačvama. Kad se vino pretače iz badnja u bačve, tada se i mjeri da se zna, koliko će se platiti poreza ili dacije na vino. Vino se mjeri na barela i vijedra; barelo ima 48 oka, a vijedro — 24 oke, od svakog barela plaća se državi 40 novčića dacije. Pošto je vino naliveno u bačve, to se bačve odma ne zatvaraju sa svijem, nego se vranj od bačve ostavi nekoliko dana, 4—5 otvoren, za tijem se, ne dirajući vino, vranj dobro zatvori i ostavi do na proljeće. U proljeće treba vino pretačati u čiste bačve, tako isto ako se ne proda do jeseni, treba ga ponovo pretočiti ili kao što u Crmnnci vele: vino treba pretačati svake godine dva puti, u zebanje
(loze) i u jemanje (vrijeme kidanja, mečenja i pretačanja vina zove se u Crmnici jemanje.) — Pri mjerenju vina ne prisustvuje nikakav činovnik, nego svaki mjeri sam svoje vino, pa kaže kapetanu, koji zabjeleži u svoj protokol od kupljenja poreza ili dacije. — Obično se računa da dvije oke grožđa daju jednu oku vina ili od 100 oka grožđa 50 oka vina i 4 oke rakije. — Cijene vinu veoma su kolebljive i to zavisi od rada — na cijene ima upliva i to, što nema podruma te vino ne može da dugo traje, za to se i prodaje prije nego što nastupe velike vrućine, kad se vino najprije može da pokvari. Kad se dosta vina rodi, onda je u prvini od 3—4 talijera cijena jednog barela, u ljeto se cijena povisi do 6—7 talijera. Kad se rodi malo, kao što je bilo prošle godine, onda je cijena visoka, zimom je bila 6—7 tal., a o Petrovu-dne plaćalo se već 10 talijera barelo, do septembra pak tek. godine plaćaće se sigurno i po tri napoleona jedno barelo! — Nekad se mnogo više vina rađalo nego danas. U Crmnici ima izreka: „bože dadni po groš oku vina da ne pije svaka rđa vino!“ — Po ovome se može misliti kolika je nekad bila cijena na vino. — Istina prije je novac imao višu cijenu nego danas. Bile međusobne svađe, te usljed toga odsustvo saobraćaja, ali je izvjesno da je prije 50 godina bilo mnogo manje loze u Crmnici nego što je danas ima, a mnogo se više vina rađalo. (Pričao mi je otac, da je on iz jedne zgrade mečio 1854 god. 20 barela vina; prije 15 godina on je istu zgradu kupio i odkad ju je kupio pa do danas, nikad nije rodila više od 2—3 barela, a bilo je godina kad nije rađala ni 10 oka.)
Kad se vino toči iz badnja, ne ocijedi se sasvijem, već se ostavi toliko da se trop može skvasiti. Za tijem se peče rakija od tropa. Za pečenje rakije služe kotlovi, kazani udešeni za pečenje rakije. Kotao se napuni tropom i vinom, za tijem se dobro zatvori zaklopom, koji se zove kalpak, sa ovim se spoji jedna duga mjedena, bakarna cijev, koja se zove lula, ova prolazi kroz jedan sud napunjen ladnom vodom, koji se zove čabar. Pošto se utvrdi da ne može para izduševati niti na sastav kotla i kalpaka, niti na sastav kalpaka i lule, onda se naloži vatra ispod kazana i čim uzavri, počne lulom teći rakija. Prva oka od jednog kazana, na kog se vadi 12—15 oka rakije, najjača je i najljepša rakija, ona se u Crmnnci i zove prvijenac. Na rakiju se ne plaća dacija. — Najniža cijena rakije: prvijencu 5—6 cvancika, a običnoj prostoj rakiji 1 1/2 cvancika oka; cijena se rakije povisi kao god i vina: kad se manje rodi i kad se rasproda prva partija, kad višina prodaju. — Pri kraju vinske godine, od Petrova-dne pa do Septembra, piće je najskuplje, tade i rakija dobije najviše cijene te se plaća jedna oka proste rakije po 1 1/2 fiorin, a prvijenca po 2—2 ½ i 3 fiorina oka.
VII. Vinski sudi: badanj u kome se grožđe meči i u kome vino vri, ima formu podkidenog konusa — grlo mu je šire a dno uže. On je razne veličine, najmanji je od 3—400 oka, a ima ga u kome se može smjestiti ido 1000 oka grožđa. Bačve za vino i za rakiju raznih veličina, ima ih od jednog vijedra (24 oke), pa do 30—40 vjedara. Bačve nemaju drugog naziva osim ako su male, zovu se bačvice, a više bačve. — U Crmnici ima majstora, koji grade bačve i badnjeve. — Najviše se upotrebljavaju za vinske sude dubove štice i drveni obruči od košćele, a za veživanje obruča liko. Rakinske bačvice prave rado i od murvovih štica. — Bačve izrađene
kod kuće veoma su skupo koštale, — najmanja bačvica koštala je najmanje oko 10 fiorina, a više bačve od 60—70 fiorina; badanj pak preko 100 fiorina.
U posljednje vrijeme malo ko pravi bačve kod kuće, jer se mnogo jeftinije mogu kupiti u Skadru, Budvi i Kotoru. Tamo se može kupiti lijepa bačva sa gvozdenim obručima za 3—4 fior., a za 10—12 f. dobiva se već bačva od 10—15 vjedara. Ove su bačve iz Italije, Austrije i t. d. u kojijema se dovoze razna pića, pa ih poslije prodaju. U Crmnici se prave sad samo badnjevi i čabrovi, koji imaju istu formu kao i badnjevi i upotrebljavaju se pri pečenju rakije. Bačva ima: dva dna, duge i obruče. Dna bačve sastavljena su iz komada, dva ili više, koji se komadi zovu sredine. Onaj žljebić, đe su dna ili sredine ukopane u duge, zove se kastra na jednoj dugi, a na sve duge u višebroju, kastre. Obruči svi imaju jednaki naziv osim dva krajnja, koji se zovu utorni obruči. Osim toga na bačvi ima vranj, otvor na sredini duge, kroz koji se bačva napunja. Za tijem su na dno bačve manje rupe, koje se zovu čapovi, na koje se vino toči.
VIII. Ko ima prostora u kući, taj drži bačve sa vinom u osobitom i po mogućstvu čistom odjeljenju, koje se zove vinštica. Podruma osobitih udešenih za vino, nema u Crmnici i to je uzrok zbog koga vino ne može da traje više godina, nego se pokvari, ubljuti (bluta) ili uosti (ocat, sirće). Kad okrene vino na blutu, onda se ma i najcrnje zamuti i promijeni cvijet te postane riđe boje i dobije neprijatan ukus. Kad okrene na ocat, ne muti se niti mijenja cvijet, ali postane tako ljuto, da se ne može piti. — Do skoro su Crmničani mislili, da je to neka osobina crmničkog vina, što ne može trajati po više godina, ali od kako je načinjen podrum za vino u bašti Gospodarevoj više Vira, svak se je uvjerio, da vino crmničko može trajati, samo kad bi se smjestilo u podrumima. Gospodar ima crmničkog vina u pomenutom podrumu, od više godina i što je starije, to je bolje.
IX. U Crmnici ima loza vrlo starih, oko 100 godina, ali ne tako starih, da se ne zna, ko ih je sadio. U vinogradima, ako se loze ne držaše dobro, one uginu te ih treba ponovo saditi; u redovima povrh međa isto tako, a osim toga međe padaju te se i loze iskopaju, za to kad se međa diže na mjesto starijeh loza sade se nove. Turci kad su prodirali u Crmnicu, tamanili su loze i voćke.
X. Vino je najbolje sa loza koje su na takvom mjestu, da su cio dan izložene sunčanim zracima. Gdje je zemlja dobra, debela, i loze su dobre i više rađaju, ali je vino bolje sa loza na tankoj, slaboj, posušnoj zemlji, ma da ga se mnogo manje rađa.
Vinogradi se sade na zemljištu, gdje je veći dio pjeskuše (pijeska), jer se zemlja razbira, inače je trudno okopavati vinograd.
XI. Grožđe se dijeli, po boji, na tri sorte: crno, riđe i bijelo. Crno grožđe, kome je zrno okruglo, na kratkoj peteljci, zove se kratošija. Grozdovi kratošije obnčno su nabjeni. Ima pak jedna vrsta kratošije, kojoj grozdovi nijesu zbjeni, nego zrna poređa i to se zove reavica. Crno grožđe, kome su zrna (jagode) ovalna, zove se vranac. Ako su zrna vranca krupnija nego u običnog, takav zove se krsmač. Riđe grožđe, u koga su zrna (jagode) okrugle, zove se sjerovina; ako li je zrno sitnije a ovalne forme, zove se lisičina (lisica). Bijelo grožđe, naziva se samo jednijem imenom bijelo grožđe, premda ima i bijelog kome su jagode malo krupnije ili sitnije, a tako isto više bijelo ili nažuto. Samo ima malo loze bijele, kojijema grožđe ima jaki miris i zove se muškaćelica, muškat. Ove je loze vrlo malo u Crmnici. Ima još jedno bijelo grožđe, u koga su zrna krupna i ovalna — ono se zove čauš, skoro je donešen iz Carigrada i nema ga mnogo.
Najposlje razaglija, koja zrijeva poznije nego druge vrste grožđa. Cvijeta je riđeg, crnog ili bijelog. Ona se ne upotrebljava za vino nego samo za jelo. Njoj je kožica, komina, na jagodi tvrđa nego u drugih vrsta grožđa, za to može i da traje dugo — makar bez ikakvog upotrebljavanja za čuvanje.
Ona se ne reže kao druge loze, nego se pušti na kakvo drijevo ili joj se podgradi od drva nad zemljom podignuti odar i zove se odrina, a kad se popne na drijevo, onda se zove podrevina.
Nazad 30—40 godina nije bilo na lozi u Crmnici nikakve bolesti — loze su bile snažne a grožđe čisto. Od to doba pojavila se neka bolest, koju su nazvali maća. To će biti mikroskopučni insekti koji padnu na jagode grožđa i kojih ima tako mnogo da grožđe pobijeli, kao da je posuto brašnom ili pepelom. Gdje se maća pojavi, nema vina. Ona se javi odma pošto se grožđe ogruva, a može je biti i ranije cvijeta, ali se ne opaža. Kad se maća ukaže, jagode ne mogu da rastu, nego ispucaju i najposlije se osuše. Maća pada ne samo na jagode nego i na lišće loze, usljed čega se lišće zgrči i osuši.
Do prije dvije godine nije se ništa upotrebljavalo protiv maće, premda je poznato bilo da je maća prije počela u Primorju u Paštrovićima i da tamo sa uspjehom upotrebljavaju protiv nje sumpor.
Prije dvije godine moj brat prvi je počeo upotrebljavati sumpor na onim lozama, đe se maća najčešće javlja. On je opazio korist sumpora, te je i ove tekuće godine veći dio loza sumporao. Gospodar je naredio te su sumporali sve njegove loze u bašti više Vira. Sumporava se na ovaj način: nabavi se sumpora sitnog kao brašno, pak se napune takvijem sumporom lamice od mjedi, teneće, koje su na jednoj strani na jednom dnu probušene često sitnijema rupicama. Kad loza tek počne, otvarati male listiće, u početak zebanja onda treba po lijepom vremenu kad nema ni vjetra, prije nego što sunce ogrije, trusnuti lamicom da na svaku mladičicu, na svaki list, padne od onoga brašna od sumpora. — Pošto loza ukaže grozdiće, onda treba svaki grozdić posuti sumporom, kao prije što se je za male mladičice činilo. Ovo treba svršiti prije cvijeta. Kad bi se sumporavalo poslije cvjetanja, vino bi imalo miris od sumpora, a na ovaj način ne osjeća se ni najmanje. U Paštrovićima, Grblju i cijeloj Dalmaciji rađa se sad dosta vina, blagodareći upotrebi sumpora. Bez sumnje, sumporavanje će se usvojiti u cijeloj Crmnici, jer je očevidna korist.
Cetinje, 13. Jula 1886.
M. P.